Prevremena starosna penzija ponovo je uvedena u sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u Srbiji početkom 2015. godine. O njoj smo već detaljno pisali ovde. U odnosu na prevremenu starosnu penziju koja se ostvarivala do devedesetih godina prošlog veka, uvedena je jedna velika razlika. Više nema prevođenja prevremene penzije u punu starosnu, kada korisnik navrši godine života potrebne za tu penziju. Dakle, od 2015. godine korisnici prevremene starosne penzije ostvaren iznos koriste doživotno, ili do određivanja neke druge penzije. Da li su na vidiku izmene ovog propisa?
Od kada postoji, priča se o izmeni
Praktično od kada je prevremena penzija ponovo uvedena u sistem, postoje i priče da će se omogućiti njeno prevođenje u punu starosnu penziju. Prvi put se o tome pisalo još 2017. godine, a u narednom periodu usledile su i konkretne inicijative.
Jedna od najpoznatijih je ona koju je pokrenuo Savez samostalnih sindikata Srbije 2020. godine, kojom je predložena izmena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Predložene su izmene koje bi upravo omogućile prevremeno penzionisanim licima da sa navršenjem godina života ostvare pun iznos starosne penzije.


Kad god bi javnost dobila informacije o tome da se Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja radi na izmenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, priče bi se ponovo pokrenule. Sa velikim ubeđenjem se pisalo i pričalo da će „sada sigurno ukinuti penale“, kako se u javnosti umanjenje popularno zove.
Međutim, posle više od 8 godina od uvođenja, takozvani „penali“ i dalje nisu ukinuti.
Zašto je prevremena starosna penzija vraćena u sistem?
Ovih dana svedoci smo da se u štampi ponovo pojavljuju natpisi o mogućim izmenama propisa i ograničenju trajanja umanjenja prevremene starosne penzije. Naravno, pravu istinu za sada zna samo predlagač izmena, ali zašto ne bismo i sami razmislili o tome šta bi realno moglo da se očekuje.
Pre svega, treba znati da je prevremena starosna penzija uvedena 2015. godine kao „zamena“ za odredbe po kojima se išlo u penziju pre „punih“ godina života, ali sa nešto dužim stažom osiguranja. Dakle, ove odredbe su i ranije postojale, ali se ispunjenjem uslova nije ostvarivala prevremena, već starosna penzija u punom iznosu.


Dakle, jasno je da namera zakonodavca bila da se umanji broj novih penzionera. Odnosno, cilj je bio da se penzionisanje u što većem broju slučajeva odloži do navršenja godina života potrebnih za starosnu penziju. Umanjenje penzije nije zamišljeno kao kazna, ili „penal“, već kao razlog da se budućim penzionerima umanji motivacija za ranije penzionisanje.
Propisi kojima je uređen obračun visine prevremene starosne penzije su vrlo strogi. Ovo je očigledno, i ne samo u pogledu činjenice da prevođenje iznosa u pun nije moguće. Čak i građani koji ostvare prevremenu penziju i zatim nastave da rade, pa zatim zatraže određivanje novog iznosa penzije kako bi im se uračunao i naknadno navršen staž – zadržavaju isti procenat umanjenja ukupnog iznosa penzije pa makar radili i do svoje osamdesete godine.
Mogući efekti izmene propisa
Ako bi se omogućilo prevođenje prevremene starosne penzije u punu starosnu, to bi sigurno obradovalo penzionere. Sa druge strane, izvesno je da bi bilo više efekata ovakve odluke, pa ćemo probati da ih razmotrimo.
Zatečenim korisnicima prevremene starosne penzije sigurno bi bilo važno da li pun iznos penzije pripada tek od dana izmene propisa. Neki od njih su ranije navršili potrebne godine života i sigurno bi voleli da primena propisa bude retroaktivna.
Daleko nepovoljnija situacija bi bila za one koji nisu želeli da ostvare pravo na prevremenu starosnu penziju da bi izbegli umanjenje. Nakon izmene propisa bi bilo jasno da su time sebi učinili štetu.
Međutim, najvažnije je sistemsko pitanje. Koji bi efekat imala prevremena starosna penzija uopšte, ako bi bilo moguće prevođenje u starosnu?


Odgovor na ovo pitanje je da bi efekat bio potpuno suprotan onom zbog koga je prevremena penzija uvedena. Osiguranici bi zapravo bili motivisani da izaberu prevremenu starosnu penziju, umesto nastavka rada. Ovo bi pogotovo bilo povoljno za one koji imaju mogućnost da uz penziju i rade. Dva prihoda su uvek bolja nego jedan.
Ima li mesta da se ipak očekuje promena?
Da zaključimo, ako se situacija realno posmatra sa tačke gledišta struke – nije baš verovatno da će se omogućiti prevođenje prevremene penzije u punu starosnu, kao što je to nekada bilo moguće.
Međutim, svi znamo da se život ne odvija baš uvek po stručnim pravilima. Zato ipak treba sačekati tekst novog predloga izmena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Kada on bude objavljen, saznaćemo da li je ova nepovoljna prognoza bila dobra, ili ne.